treba kliknuti ovaj link i pročitati

http://www.nema-kompromisa.com/intervju-jadranka-varga.php

Tko je PJESNIČKI MAFIJAŠ?

sve piše na gornjem linku:








evo cijelog teksta sa gornjeg linka:

''Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS. Od 1976. do 2013.je bila zaposlena, a od 1.1.2014. je u mirovini. Živi u Zagrebu, udata je, bez djece.

Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala prve tri pjesme i od tad se nije zaustavila.

Njena osma poetsko-prozna zbirka, "Moj tajni svijet", nastala je u razdoblju od 27.4.2015. do 26.7.2015., kao posebna cjelina, tematski neovisna od prve knjige poezije "Sjena duše", druge knjige "Predvorje bijele tišine" i davno napisane, a tek nedavno objavljene knjige poezije iz moje mladosti "Gola žena", kao i knjiga "Plesač na žici", "Na trgu ptica", "Duša anđela", ''Izbrisano lice" te čini period zapisivanja njenih razmišljanja o duhovnim temama i osobnim zabludama, bolima, zaboravu i ponovnom pronalasku, koje su je oduvijek zaokupljale''


Razgovarao i objavio: Nenad Grbac


Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično ?


Moje ime je Jadranka Varga, rođena sam 5.5.1957. u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS. Od 1976. do 2013. sam bila zaposlena, a od 1.1.2014. sam u mirovini, živim u Zagrebu, udata sam, bez djece.
Poeziju pišem od 1969. godine kad sam napisala moje prve tri pjesme i od tad se nisam zaustavila.
Izdala sam do sada 8 zbirki poezije, sve preko Vašeg portala, i sve knjige su objavljene i u digitalnom i u tiskanom obliku


Možete li navesti vašu, E-mail adresu, ili način na koji vas naši čitatelji mogu
kontaktirati?


E-mail: shadowofsoul57@gmail.com
Blog: http://shadowofsoul.blog.hr/


Jedan od razloga za objavu ovog intervjua je i objava vaše knjige poezije "Moj tajni
svijet" na portalu www.digitalne-knjige.com. Da li bi nam mogli reći nešto više o
toj knjizi i tome što vas je navelo da je napišete i objavite.


Posveta u knjizi "Moj tajni svijet" glasi ovako:

moj tajni svijet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja
"Operi sebe od sebe, bijeli cvjetovi rastu u tišini."…Rumi

Ova, osma poetsko-prozna zbirka, "Moj tajni svijet", nastala je u razdoblju od 27.4.2015. do 26.7.2015., kao posebna cjelina, tematski je neovisna od prve knjige poezije "Sjena duše", druge knjige "Predvorje bijele tišine" i davno napisane, a tek nedavno objavljene knjige poezije iz moje mladosti "Gola žena", kao i ostalih knjiga "Plesač na žici", "Na trgu ptica", "Duša anđela", ''Izbrisano lice" te čini period zapisivanja mojih razmišljanja o duhovnim temama i osobnim zabludama, bolima, zaboravu sebe i ponovnom pronalasku, koje su me oduvijek zaokupljale i time sam si potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši - anđeli su oko nas, duša im svaki puta zadrhti kad se zabrinu za nas.

Također, dodala sam i neke stare pjesme, pronađene na portalu iskrica weblog, gdje sam i počela pisati moju 1. zbirku "Sjena duše", a koje nisu objavljene u nijednoj mojoj knjizi, osim na tom portalu; u knjizi su navedene i moji osvrti (recenzije) na pročitane knjige drugih dragih pjesnikinja i pjesnika.
Cijela knjiga je, kao i sve do sada, posvećena mom suprugu Davoru.


Sami ste spomenuli da vas mnogi pitaju kako ste u tako kratkom vremenu uspjeli
napisati i objaviti čak 8 knjiga. Možemo li im ovim putem odgovoriti na to pitanje?


Od 1969. godine pišem poeziju, kad sam kao dijete napisala moje prve 3 pjesme i to traje do danas.
Do 2011. godine nisam izdala niti jednu knjigu, a kad sam slučajno na internetu naletjela na Vaš portal, sve je krenulo svojim tijekom, spontano, lijepo, a sa Vaše strane odrađeno izuzetno profesionalno, korektno i točno.


U gotovo svim vašim knjigama uočljiva je vaša povezanost s obitelji, odnosno vašim
roditeljima i danas sa suprugom i Šuškom (pošto sam i sam vlasnik psa tad mogu sebi dati slobodu da za psa kažem da je član obitelji). Koliko vas je ta veza s obitelji odredila i kao pjesnika i kao osobu. Koliko vam je pomogla da se lakše suočite s negativnostima i prevladate ih ?



Moja mama je bila moja najbolja prijateljica, ona i tata su sad na Nebu, ali znam da su oni moji anđeli, kao što su to bili i dok su bili živi na ovoj planeti i dok su živjeli sa mnom.

Sada su u nekim drugim sferama i dimenzijama, ali osjećam njihove duše uz sebe, njihovu brigu i čuvanje, jer ćemo se opet jednom sresti, kad otkuca i moj sat za odlazak na Onu stranu, Kući. Toj temi sam i posvetila šestu zbirku "Duša anđela", pjesme su pisane za Onu stranu, za svijet gdje žive Duše, za povratak svake Duše Kući...

Dakle, Ona strana znači - kad Duša napušta tijelo i odlazi Kući, u svoje sfere postojanja, u druge dimenzije, čovjekova Duša u dubini sebe zna, da se mora vratiti Kući. Vratiti se Kući, znači otići Bogu i tamo provesti 100 godina ljudskih, što je Duši tek 1 godina i onda Duša odlučuje u koga će se inkarnirati... Takvim razmišljanjima sam posvetila cijelu tematiku moje zbirke "Duša anđela"....

Supruga sam upoznala 15.8.2004., a najavljen mi je preko mog vidovnjaka Alena Jakovine 3.11.1992. i to tako točno opisano, da sam ostala zapanjena koliko, u stvari, ima istine u takvim stvarima. Suprug i ja smo se duhovno i emotivno odmah povezali, a nakon 3 mjeseca smo i počeli živjeti zajedno, evo, već smo skupa 11 godina, vjenčali smo se 12.3.2012. tako da je ta životna cjelina zaokružena.

Moja Šuškica, curica, rođena je negdje 15.2.2002., a našla sam je 2.9.2002. ispod auta ispred moje zgrade, imala je nepunih 6 mjeseci. Iako sam već imala mješanku Lorki, koja je tad imala 12 godina, uzela sam i Šuškicu i njih dvije su bile zajedno godinu dana, a tada je Lorki otišla u Nebo, a Šuška je ostala sa mnom.
Oduvijek sam imala pse i roditelji su voljeli životinje tako da ne mogu zamisliti svoj život bez tih divnih bića.


Mnogi misle da je lako napisati i objaviti knjigu! Da li je to zaista tako? Koliko je vremena i truda potrebno uložiti u takvo što?


Sve moje knjige su nastale spontano... nikad nisam sjela i rekla ciljano: "idem sad napisati knjigu", već sam skupila sve neobjavljeno pa izdala ovih 8 knjiga, dodala neke nove pjesme u tim knjigama, koje sam u međuvremenu napisala, a sad pišem devetu knjigu u kojoj nema niti jednog objavljenog teksta na internetu niti jedne objavljene pjesme, već će to zaista biti nova knjiga, koja se piše polako, kako me posjeti in-spiro sfera, a moj suprug je gospodin Inspiracija tako da, povezujući ta dva elementa života, nastaju i moje pjesme i knjige.


Kako se pisac ili pjesnik osjeća kad listajući knjigu ili surfajući Internetom naiđe na
vlastite stihove prepisane i potpisane tuđim imenom? Ima li kopiranje i prerađivanje
tuđih radova ikakvog smisla, osim kićenja tuđim perjem i priznanja vlastite nemoći,
odnosno nedostatka kreativnosti?


Užasan je to osjećaj kad nađete svoje misli potpisane od druge osobe, bezočno ukradene. Moje pjesme su moja djeca pa sad zamislite svoje dijete, koje Vam netko ukrade i prijavi ga nadležnim službama kao svoje!
I dijete zna, da to nije njegov roditelj pa tako nekako i moje pjesme, koje je netko ukrao, nekako uvijek nađu put do mene i objave mi se, da su ukradene i na taj način odmah reagiram na internetu.

Kititi se tuđim perjem nema nikakvog smisla, jer svaka duša u sebi sadrži beskrajan ocean svojih impresija, koje svatko može zagrabiti iz tog oceana i prenijeti na papir.

Postoje ljudi, kojima je to najnormalnija stvar, zovem ih tzv. pjesnička mafija i pjesničke kleptomanke, koje žive samo zato, da bi ukrale od nekoga i onda napravile "neke svoje kolaže", a za koje je vidljivo iz aviona kako je ukradeno, plagirano, prepisano i to su, koji fantastično dobro mogu preraditi nečiju pjesmu i prikazati je kao svoju, u stvari, to su nadareni imitatori, pjesnički kleptomani.


Prethodno pitanje sam postavio jer znam da ste vi imali puno problema s nekim
osobama, koje su uporno prerađivale vaše radove i napadale vas putem interneta.
Jesu li ti napadi prestali i je li ta osoba napokon pronašla svoj mir ili bar nekog drugog
čiji su radovi vrijedni kopiranja i prepisivanja?


Poznate su raznorazne mafije, ali u zadnje vrijeme, otkada je zavladao internet, Facebook i ostali portali, nastala je nova mafija: PJESNIČKA MAFIJA.

Što je to - pjesnička mafija? (ili prozna ili likovna?)

To su ljudi, koji su nekad pisali neke pjesme, priče, što je tko pisao, ne ulazim i koji su uvijek bili ili drugi ili treći...slali su svoje radove na raznorazne pjesničko-prozne natječaje, ali nikad nisu dobili neke nagrade ….. i ...........onda......... eto interneta....rasadnika novih pjesama nepoznatih autora, koji jedva čekaju objaviti neku svoju pjesmu iz bilježnice, gdje je ista spavala snom pravednika.

I tako, objavi pjesnik/inja svoju pjesmu, sav sretan, jer je javno, jer ga/ju čitaju, jer piše: ''ako pišeš, a želiš da te čitaju, daj novu dimenziju svom postojanju'' i dao/la je pjesnik/inja ''novu dimenziju svom postojanju''.. objavio/la pjesmu, sav sretan/sretna dobio/la lijepe povratne komentare o pjesmi (priči) i počeo/la je nizati svoje misli na internet... stavio/la pjesnik/inja cijelu knjigu na internet ...i, jednog dana, bilo mu/joj je dosadno pa je pjesnik/inja u-Google-ao prvu rečenicu svoje pjesme, naravno, u Google se pojavilo isto to sa njegove/njene webblog stranice, ali i sa nečije tuđe, njegove/njezine riječi - na tuđoj web-stranici...netko se nekome opako ruga:

TAKO JE POČEO RAT NA PJESNIČKOM OTOKU!

Ma, ne samo na pjesničkom! i na proznom i likovnom i glazbenom i inim otocima, što veća informatizacija - to veća kriminalna organizacija :) mafija je počela širiti svoje djelovanje: došlo je tu mnogo "pjesnika", "pisaca", "slikara", "kompozitora" i tako je nastala - PJESNIČKA MAFIJA (može i druga: prozna, likovna, glazbena itd.).
Tko je PJESNIČKI MAFIJAŠ?

To je lik, koji kradom ide pa tiho u okrilju internetske mjesečeve noći surfa portalima, fejs-profilima, raznoraznim forumima, kraducne tu nešto, kraducne tamo nešto, formulira po svom, preradi na "svoj izričaj ili kolaž" i - puf! eto ZBIRKE PJESAMA, ETO POETE/SSE!

Umislio taj fantomski mafijaš, da je pjesnik, dive mu se, pljeskaju, lajkau mu (neki laju), sve divno krasno biserno berićetno - kako tko hoće, ali eto ti nevolje: javi se vlasnik - tatica svoje pjesme, mamica svoje pjesme i da ti tvoju nanicu na nanicu!!! ti ćeš mene krasti, lopov jedan!
Zato, dragi moji, ako ne želite mafiju na svoju kapiju - ništa ne objavljivati, dok nije izašlo dobro staro i staromodno TISKANO IZDANJE!!!

Do tada, vodit ćete sudove i sudove dokazujući da je ono "volim te" napisano tim i tim fontom - baš vaše, izvorno, autentično pjesničko dijete!

Krajem 2009. sam naletjela na jednom portalu, da je jedna cura ukrala ni više ni manje, nego mojih 19 pjesama!
Grupa pjesnika je oformila blog "zajedno protiv plagijata" i tu sam među drugima I ja dokumentirala moj original i njen plagijat, pjesmu po pjesmu i na zahtjev adminu tog portala, njen blog je obrisan.

Ali i kod mene je i dalje prisutan taj slučaj, na žalost, jedna druga osoba i dalje nema mira, već i dalje uzima, prerađuje, dorađuje, izrađuje, ne znam više što radi, ali ne radi ništa dobro.

P.S. Upravo u trenutku kad smo objavljivali ovaj članak dogodila se još jedna krađa Jadrankinih stihova. Više o tome moći ćete saznati na sljedećem linku:

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/2015/11/1631985484/nova-krada-moje-pjesme-pjesmu-je-uzela-dragana-konstatinovic.html


Nažalost danas je i bavljenje književnošću postalo moda u koju se neki uključuju samo
da bi bili viđeni i uočeni. Književnost se na neki način komercijalizirala i postala stvar
mode i prestiža. Negdje sam pročitao da vi uglavnom izbjegavate takva modna okupljanja i da vam napisani stih ili objavljena knjiga, puno više znači od modnih okupljanja. Zašto je to tako?


Da, ne idem po tim pjesničkim druženjima po raznim zadimljenim birtijama, kafićima, jer je to čisto gubljenje vremena čitati neku svoju pjesmu u zadimljenoj prostoriji polupijanim ljudima i ženama, kojima je najvažnije to: "koliko si izdala zbirki?", "je li to haljina od prošle godine?", "koja ti je to boja kose?", "gdje ćeš imati promociju?", "tko ti je pisao recenziju?" itd.

Ako nečija knjiga ima recenziju, koju je napisalo neko zvučno ime, ego je veliki kao kuća i osoba jednostavno postaje nerealna u svojim aspiracijama prema poeziji, zamišljajući sebe kao da je ona to zvučno ime i plativši i po tisuću kuna za 2 stranice teksta recenzije, koje je napisalo neko zvučno pjesničko ime.

Ja sam do sada napisala oko 15-tak recenzija raznim autorima i autoricama, poznatima i nepoznatima i nisam uzela ni kunu za to, a isto tako i za svih 8 mojih zbirki nitko mi nije uzeo ni kunu za recenziju u tim knjigama i meni je velika čast kad me netko zamoli, da mu napišem recenziju.

Do sada sam imala samo 2 vlastite promocije i to 20.5.2013. zajedno sa Emilijom Dević, pjesnikinjom iz Poreča i Senkom Ivezić, mojom bivšom šeficom i prijateljicom te 5.11.2015. sa spisateljicom Sonjom Smolec i pjesnikinjom i prijateljicom Mirjanom Pejak.

Bila sam tek na par promocija knjiga drugih autora i to 2011. Slavomir Miljević Cune, izuzetan pjesnik i književnik, Kristini Koren na 2 promocije i Heleni Horvat Helly na jednoj promociji.



Svi mi znamo da i među piscima ili pjesnicima ima puno zavisti i zlobe, no isto tako ima i puno dobrih i poštenih ljudi. Da li biste vi mogli istaknuti bar neke od osoba koje vam pomažu i s kojima ste bliski?



O, kako ne, ima predivnih ljudi, evo imena, koja me jednostavno oduševljavaju: dr. Zlatan Gavrilović Kovač, daleki prijatelj iz Australije, Mirjana Pejak Peki, pjesnikinja iz Siska, Emilija Dević, pjesnikinja iz Poreča, Anđa Jotanović, pjesnikinja iz Rijeke, Franka Fani Kohn, pjesnikinja i spisateljica iz Dubrovnika, Kristina Koren, pjesnikinja iz Zagreba, Sandra Vulin-Petković, pjesnikinja iz Njemačke.



Kakva je Jadranka Varga kao osoba? Što vas veseli, a što rastužuje?



O sebi je teško govoriti, o meni govore moje pjesme i moja djela prema ljudima: veseli me kad mogu pomoći drugome, veseli me kad netko izda svoju knjigu, tad sam stvarno sretna, jer znam koliko je truda uloženo u to i koliko znači kad imate svoju zbirku u rukama ili u digitalnom obliku, veseli me moj suprug Davor, moja Šuška, vesele me dobri ljudi poput Vas, dragi Nenade, općenito, veseli me dobrota.
Veseli me općenito kad vidim da je netko postigao uspjeh u životu, da je netko sretan, a rastužuje me ljudska zloba, pakost, jal, nemilosrdnost prema bližnjem svom, to silno nadmetanje tko je bolji, tko je ljepši, a život je tako kratak, kao što reče Buda: "život je tek kap rose na vrhu travke".



Svoje digitalne knjige odlučili ste u cijelosti pokloniti svim posjetiocima portala
digitalne knjige, odnosno svim korisnicima interneta, koji budu zainteresirani za
preuzimanje te knjige. Što vas je navelo na takav potez?



Prije svega, digitalni otisak ostaje zauvijek na internetu, jednom postavljen link knjige ostaje zauvijek, a digitalna objava je odličan uvod za tisak, jer Vi, Nenade, pripremate moju knjigu za kompletan tisak, tako da ja stvarno nemam nikakvih problema niti puno posla oko takvih tehnikalija.
Dovoljno je da nazovem moju tiskaru ili Vi ili ja pošaljem link knjige za koju želim tisak i na vrata mi dođu moje tiskane knjige.
Inače, više ne kupujem knjige, već sve čitam online, online sam više od 20 godina, a više od 10 godina sve čitam online, tako da mi je to novo doba puno prihvatljivije, nego spremati vlastitu knjižnicu u stanu sa knjigama ili kupovati novine.
Ovako, dođem na internet, potražim knjigu i lijepo je pročitam sjedeći udobno zavaljena u moju udobnu uredsku stolicu.



Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga ?



Itekako mi je interesantno, jer je to jedan novi vid izdavanja knjiga gdje ja stvarno nemam nikakvih problema niti posla oko izdanja knjige: pošaljem Vama rukopis, Vi sve pripremite i knjiga je izdana online, a ujedno od Vas dobijem i linkove za tisak, ako se za isti odlučim.
Dolaze nova vremena, a ja sam uvijek bila osoba, koja je voljela istraživati sve novo što dolazi i uvijek prihvaćam nove stvari, što ne znači da ne volim i stare, ali idem naprijed - nikada natrag.



Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?



O, da.. izuzetno sam zadovoljna i Vi ste, Nenade, moj izdavač u svih 8 zbirki, a bit ćete i nadalje, dok god držite ovaj odličan portal, a gdje god mogu, pišem o ovom portalu www.digitalne-knjige.com pa sam tako 17.8.2015. na svom blogu i napisala članak
"Kako sam izdala svoju prvu knjigu?".

http://shadowofsoul.blog.hr/2015/08/1631963824/kako-sam-izdala-svoju-prvu-knjigu.html



Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi?Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?



Upravo sam gore i napisala, da pišem devetu zbirku potpuno novih pjesama i tekstova i to vrlo spontano, bez ikakve žurbe, jer u in-spiro sferu se ne može ući tek tako… to dolazi postepeno i to tako kako Duša pokaže pravi smjer.
Naravno, i ta nova knjiga će biti izdana preko Vašeg portala.



I za kraj nam recite da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti, a da vas ja to nisam pitao ?



Evo, željela bih se Vama zahvaliti za sve što ste učinili za mene, a to nije malo i želim, da portal www.digitalne-knjige.com bude još dugo, dugo aktivan i da mnogi drugi autori izdaju svoja djela preko Vašeg portala, jer to im je prava ulaznica, da ih se čita, preuzima, a i da izdaju svoju tiskanu knjigu bez puno muke, posla, stresova.
Dovoljno je Vama poslati rukopis, a Vi sve pripremite za tisak... te linkove pošaljete u tiskaru i tiskana knjiga dođe na autorova vrata u vrlo brzom roku.

http://www.nema-kompromisa.com/intervju-jadranka-varga.php